INTERVJUI

Intervju s profesorom Marjanom Marangunićem

1. Jednom rečenicom opišite našu generaciju? 

„Ovako svaka generacija je posebna na svoj način, a ovu generaciju će se pamtiti kao vrlo uspješne sportaše što se tiče mog predmeta gdje smo postigli u ovih nekoliko godina iznimne rezultate na nivou Prvenstva Grada Zagreba i među županijskih natjecanja, a vjerujem da su ovi učenici i učenice postigli isto tako dobre rezultate u ostalim predmetima.“ 

2. Po čemu ćete nas se sjećati kad odemo? 

„ Bili ste specifični, fenomenalni ste.“ 

3. Prvi dojam koji ste dobili kad ste nas prvi put vidjeli? 

„ Ajme, još jedna luda generacija!“ 

4. Ispričajte nam neki događaj iz vašeg školovanja koji dobro pamtite ili nešto što se razlikuje od današnjeg školovanja. 

„ Moje školovanje je bilo jako zabavno, promijenio sam dvije osnovne škole, dvije srednje škole, jedan fakultet i mislim da je moje školovanje bilo vrlo specifično, ali i da se ponovo rodim izabrao bi ovaj put jer biti profesor tjelesnog je nešto posebno.“ 

5. Jeste li ikada pod satom samo htjeli pokupiti stvari i odšetati iz učionice i ako jeste kad? 

„ Naravno, više puta!“ 

6. Što vas kod naše generacije najviše živcira, a što najviše volite? 

„ Ništa me ne živcira, fenomenalni ste, volim sve. – Ali mora postojati nešto?!- Ne, ne, ne, ne, poanta priče je što svaki profesor kod određene djece gleda onu ljepšu stranu, a kod vas tih ljepših strana ima dosta, tako da… Kao što sam na početku rekao, ja predajem jedan predmet koji je malo drugačiji od ostalih predmeta, koji je živa igra, sve je puno dinamike, ovako ja sam isto drukčiji profesor, profesor koji drukčije gleda na vas klince jer evo bio sam sudionik svih izleta, izložba i svih ostalih stvari i mislim da mi je bilo vrlo lijepo s vama.“   

INTERVJU S RAVNATELJICOM DIANOM DUJMOVIĆ

1. Jednom rečenicom opišite našu generaciju?
Generaciju sadašnjih osmasa čine učenici koji su jako aktivni, kreativni, dovoljno ozbiljni, ali s druge strane i dovoljno opušteni te zbog toga čine bogatstvo ove naše škole.

2. Po čemu ćete nas se sjećati kad odemo?
Po čemu neću, najviše ću se sjećati po lijepom osjećaju u razredu dok ste bili mali i dok sam ja još bila učiteljica te po uživanju u razredu kada bi radili nešto kreatvino.

3. Prvi dojam koji ste dobili kad ste nas prvi put vidjeli!
Ovako, prvi dojam su zapravo bili roditelji jer smo imali roditeljski sastanak par dana prije nego što sam vas vidjela. Bili ste svi jako mali, smiješni i uzbuđeni, a isto tako smo bile u učiteljica Katica i ja i jedva smo čekale da vas sve bolje upoznamo.

4. Ispričajte nam neki događaj iz Vašeg školovanja koji dobro pamtite i po čemu se to razlikuje od našeg školovanja?
Pa evo mogu ispričati jednu anegdotu, znači ja sam isto pjevala u velikom zboru škole i onda smo ponekad za nastupe dobili trakice koje smo morali zavezati oko vrata kao kravate, nešto u tom stilu. Tada je bila završna priredba i mi smo bili dobro raspoloženi te je netko od osmaša predložio, ja sam tada bila niži razred, da si svi te trakice zavežemo oko čela. Kada je došao profesor, koji je tada predavao glazbenu kulturu i vidio da svi, nas pedesetak, ima zavezane trakice oko čela prvo se nasmijao, a onda rekao ajde idemo sad priredba je, moramo biti pristojni….Tako da evo to mi je bila jedna zabavna anegdota.

5. Jeste li ikada pod satom samo htjeli pokupiti stvari i odšetati iz učionice?
Što se tiče vas ne, ali tijekom mog radnog staža sigurno je bilo i takvih situacija.

6. Što Vas kod naše generacije najviše živcira, a što najviše volite?
Pa u principu me ništa ne zivcira, meni je uvijek s vama bilo ugodno raditi… Jedino mi je smetalo kada ne bismo uspjeli završiti zadani posao na vrijeme jer bi netko pitao neka pitanja pa bi se micali s teme i onda bih ja morala vraćati temu nazad na zadatak, ali to je sve normalno i to je tako u svakom poslu… A što mi se najviše sviđa, sve mi je super. Sada otkad radim u uredu, učionica mi se čini kao jedno tako bajkovito mjesto s učenicima.